IDENTIFIKACIJA OBRAZACA SUOČAVANJA SA ŠKOLSKIM NEUSPJEHOM
Osvrt na članak " Identifikacija obrazaca suočavanja sa školskim neuspjehom " profesora i znanstvenika Darka Lončarića
Ključne riječi
obrasci suočavanja, stres, školski neuspjeh
Osnovni cilj rada
bio je provjera mogućnosti korištenja tipološkog pristupa (''analiza usmjerena
na osobu'') u istraživanju suočavanja sa školskim neuspjehom, a to se postiglo klasifikacijom
učenika prema obrascu suočavanja koji koriste u situaciji školskog neuspjeha.
Period rane adolescencije prožet
je tranzicijskim događajima koji
mogu predstavljati znatan izvor
stresa pri čemu se
mogu formirati prilagođeni
i neprilagođeni obrasci suočavanja.
Brojne promjene uključuju ulazak
u pubertet, prelazak
iz osnovne u srednju
školu, promjene u
obiteljskim odnosima i
odnosima s prijateljima
koji mogu prerasti u
prve ljubavne ushite
ili razočaranja. U školskom
kontekstu postoji cijeli
niz situacija koje
mogu biti potencijalno
neugodne kao i
izvor stresa za učenike kao što su npr. očekivanja roditelja
i nastavnika.
Prema Brunettu i Fanshaweu, 9 je stresora koji su usko
vezani uz školski kontekst:metode poučavanja,
odnos s nastavnikom, preopterećenost školom, školska okolina, osjećaj
ranjivosti, organizacija vremena, težnja za nezavisnošću, strah od budućnosti i
odnos s roditeljima.
Većinu spolnih razlika u načinu suočavanja sa stresom autori
prepisuju procesu socijalizacije i biološkim razlikama.
Teorije načina
suočavanja sa stresom razlikuju se od autora do autora, no može se zaključiti
da na suočavanje bitno utječe djetetov socijalni i kognitivni razvoj koji mu
pomaže u otkrivanju i korištenju novih metoda suočavanja.
Identifikacija obrazaca suočavanja sa školskim neuspjehom
znanstveni je rad profesora i znanstvenika Darka Lončarića.
U istraživanju su sudjelovali učenici viših razreda
osnovnih škola ( 6. - 8. razreda )
Metode koje su se koristile u ovom istraživanju bile su
Skala suočavanja s dobivanje loše ocjene (Lončarić). Ta skala je mjerila 15 strategija
suočavanja s lošom ocjenom: IGNORIRANJE, DISTRAKCIJA I IZBJEGAVANJE, HUMOR,
MAŠTA, KONTROLA EMOCIJA, ODUSTAJANJE, SAMOOKRIVLJAVANJE, RJEŠAVANJE PROBLEMA,
ZANEMARIVANJE DRUGIH AKTIVNOSTI, MOLITVA, SOCIJALNA PODRŠKA RODITELJA,
SOCIJALNA PODRŠKA BRATA/SESTRE I EMOCIONALNA REAKTIVNOST.
Također se koristila klaster analiza,x2 analiza i jednosmjerna analiza varijacije.
Provedbom tih metoda i analiza dobiveni su sljedeći
rezultati:
Provedbom klaster analize Ispitanici su
svrstani u šest
grupa prema rezultatima
koje su postigli
na Skali suočavanja s dobivanjem
loše ocjene:
- Grupa s visokim rezultatima na svim skalama suočavanja
- Grupa s niskim rezultatima na svim skalama suočavanja
- Grupa koja je isključivo usmjerena na problem
- Grupa koja je usmjerena na socijalnu podršku i rješavanje problema
- Grupa usmjerena na umanjivanje problema
- Grupa koju karakterizira emocionalna reaktivnost pri suočavanju
Provedbom x2
analize i jednosmjerne analize varijacije zaključilo se kako djevojčice i
dječaci nisu podjednako zastupljeni u svim grupama.
U grupi ispitanika koji su podjednako usmjereni na problem i na socijalnu podršku ima više djevojčica, dok su dječaci zastupljeni u grupi koji imaju niske rezultate na svim strategijama suočavanja.
Također su utvrđene i dobne razlike među ispitanicima:
- Stariji učenici su u grupi ispitanika koji su usmjereni na umanjivanje problema i grupi ispitanika koji imaju niske rezultate na svim strategijama suočavanja.
- Mlađi ispitanici su u grupi koji su isključivo usmjereni
na rješavanje problema i grupi ispitanika koji imaju visoke rezultate na svim
strategijama suočavanja.
Odabrala sam ovaj rad zato što smatram da bi ljude
trebalo bolje osvijestiti o stresorima koji mogu utjecati na djetetov razvoj i o načinima na koji djeca reagiraju u takvim situacijama.
Djeca su jako osjetljiva i svaka malo veća promjena uvelike utječe na njih i
njihove osjećaje. Smatram da bi svaki roditelj i učitelj trebao prepoznati kada
je dijete izloženo stresom. Nakon toga trebali bi blagim pristupom kroz
interakciju približiti se djetetu i pomoći mu razriješiti stresnu situaciju.
Mislim da djeca ne bi trebala biti izložena stresu. Većina odraslih teško se
nosi sa stresnim situacijama, a kamoli djeca. Ona bi trebala biti vesela i
bezbrižna. To možemo ostvariti kroz prijateljski odnos, aktivno slušanje, ne
stvarati im preveliki pritisak i što je najvažnije naša očekivanja prilagoditi
njihovom razvoju!
- Smatrate li da stres može utjecati na djetetov školski uspjeh odnosno neuspjeh? Zašto? 🙇
- Sjećate li se možda kada ste se vi susreli sa svojom prvom jedinicom? Kako ste se tada osjećali? 🙋
- Jeste li se i Vi koristili nekom od metoda suočavanja sa školskim neuspjehom koje su navedene u skali suočavanja s dobivanje loše ocjene ( dr. sc. Lončarić ) 🙌
Više o znanstvenom radu možete saznati ovdje:
https://www.academia.edu/8217337/Identifikacija_obrazaca_suo%C4%8Davanja_sa_%C5%A1kolskim_neuspjehom_Identifying_the_patterns_of_coping_with_school_failure_
